četvrtak, 23.04.2009.

...

Aaaargh, kako ne volim kada si neke osobe nesto zabriju...
Pogotovo ne volim kada im sve objasnim i one kazu da su shvatile sve i da je sve u redu, pa da bi se za par dana ponovila ista stvar, ista situacija, ista recenica, ista konstatacija, ista jebena freacking greska.

Jos vise ne volim jer nisam strpljiva osoba i onda popizdim na to.
S druge strane nisam lud objasnjavati jedno te isto po 5 puta.
Ljudi razmisljajte malo o svojim rijecima koje ste rekli i svakako razmislite o njima ponovno prije nego ih opet kazete jer ako to ne napravite necu onda ni ja razmisljati o posljedicama koje ce moje rijeci izazvati.

Mislim da je to sve u ovom nadasve preglupom i jadnom postu kojem definitivno nije mjesto na blogu...

23.04.2009. u 16:09 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.02.2009.

...

A u ku**c...

02.02.2009. u 02:41 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 16.12.2008.


Image and video hosting by TinyPic

na pocetku samog posta bih zelio naglasiti kako se ne radi samo o sirenju informacije, vec kako se radi o jednoj malenoj princezi koja je kcer mog prijatelja. Situacija je takva kakva je i na kraju su se odlucili na posljednju soluciju i nadu- da ipak jos ima dobrih ljudi. Pa ajmo pokazati da je zaista tako. Prosirite dalje, objavite na svojim blogovima ili barem stavite link na facebook grupu. ajmo malo biti ljudi, ha? hvala vam unaprijed kiss

Heidi Maria Bušić je dvogodišnja djevojčica koja se rodila sa višestrukim kongenitalnim malformacijama.
Rodila se sa samo jednim bubregom, višestrukim srčanim greškama, atrezijom anusa,anovestibularnom fistulom i traheobronhalnom malformacijom.
(Atrezija=nedostatak normalnih tjelesnih otvora i kanala)
Samo dvije od navedenih malformacija u kombinaciji zajedno nisu zabilježene niti u dvadesetak slučajeva u medicini u cijelom svijetu.

Kombinacija svih navedenih malformacija dosad nije evidentirana u medicini,barem po dosadašnjim informacijama koje su dane roditeljima.

Od prvog dana života je boravila u bolnici do navršenog četvrtog mjeseca i to van mjesta stanovanja.Od drugog do petog mjeseca života hranila se putem gastronazalne sonde (vidljiva na slici).Sveukupno je dosad provela oko sedam mjeseci po bolnicama od svoje dvije godine.

Nakon dosadašnje četiri uspješne operacije, od koje su dvije bile u inozemstvu:
-operacija srca u sklopu humanitarne akcije jedne
inozemne zaklade (u dobi od 5.mjeseci)
- operacija rekonstrukcije anusa u sklopu odobrenja
z.osiguranja (u dobi od 1,5 godine)

Image and video hosting by TinyPic

Ostale su još dvije operacije koje će joj omogućiti potpuno normalan život.
Ove operacije će joj omogućiti da može vršiti veliku nuždu normalno a ne putem kolostome (umjetnog otvora).

Roditelji zbog svega navedenog i proživljenog u posljednje dvije godine, žele te dvije operacije također obaviti u inozemstvu, iako je to suprotno trenutnom mišljenju z.osiguranja.


Roditelji- Jozo i Elizabeta,kojima je ovo prvo i jedino dijete zasad, samo žele da njihova mala obitelj ima što normalniji život.
Kod kuće svakodnevno-već šest mjeseci od posljednje operacije,vježbaju sa Heidi kontrakciju mišića sa posebnim dilatatorima kako bi Heidi jednog dana imala što bolju regulaciju i kontrolu stolice,kad se obavi zadnja operacija.
Heidi je bistra i vesela djevojčica,koja je usprkos svemu puna energije.Sve je svjesnija svog zdravstvenog stanja i sve češće postavlja pitanje "kada će moći kakati na kahlicu" jer je primjetila da druga djeca kakaju na kahlicu a ona ne.

Nažalost- zbog svojih primanja,koja nisu velika,roditelji nisu u stanju sami financirati troškove navedenih operacija.

Roditelji ovim putem mole sve ljude dobre volje da im pomognu kako bi se njihova hrabra Heidi što lakše razvila, imala bezbrižno djetinjstvo i normalan život.

SVAKA POMOĆ OVISNO O MOGUĆNOSTIMA DOBROČINITELJA JE DOBRODOŠLA.
PROSLIJEDITE OVO SVOJIM PRIJATELJIMA.
OD SRCA VAM SVIMA HVALA !!!


Ako želite pomoći maloj Heidi , možete izvršiti uplatu na Heidinog oca:
Jozo Bušić
Broj tekućeg računa: 3221982698
devizni račun:50060074485

IBAN:HR3923930003221982698
SWIFT:SLBOHR2X

Slavonska Banka d.d.Osijek


Image and video hosting by TinyPic


jos jednom, hvala svima koji ce sudjelovati na bilo koji nacin. kiss

16.12.2008. u 23:18 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.07.2008.

Viteski turnir u Sv. Heleni

Doticni dogadjaj se odvijao u 5 mjesecu, tocnije 17 i 18 svibnja...
Taj turnir slovi kao najveci viteski turnir u Hrvatskoj, a ako vec nije najveci meni je svakako najbolji, dakaka uz turnir koji se odigrao prosli vikend u Kninu.
Dogadjaj u Sv. Heleni su organizirali Zelingradski vitezovi i osim izbora glazbe sve je bilo perfektno.

Ovo ce biti jos jedan report sa slikama jer sam ja lijen pisati...


Zeznuo sam linkanje slika, a posto ih ima previse, a ja sam po prirodi lijen ostavit cu ih ovako pa vi koji ih zelite gledati idite samo na cp u browser...


Dolazak Zmajeva u Sv. Helenu i raspremanje satora koje nam je ustupila slovenska udruga Okrogla Miza ( u prijevodu Okrugli stol)
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05586-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05588-1.jpg

zadnji popravci na oklopu prije samog eventa
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05602-1.jpg

Oblacenje u opremu
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05614-1.jpg

Kaznjavanje neposlusnog peasanta
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05618-1.jpg

Kaciga i njen gospodar u light verziji opreme
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05636-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05639-1.jpg

Najmladji clan Udruge Red Srebrnog Zmaja Kosjenka
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05644-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467204_1689.jpg

Pripreme za povorku i sama povorka
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05673-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05682-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05765-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05776-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05807-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC05815-1.jpg

Slikanje pred utvrdom poslije povorke
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06092-1.jpg

2 Zmaja setaju i ponosno nose nasu zastavu
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06135-1.jpg

Odmor prije bitke
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06219-1.jpg

Bitka trolova
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06318-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06331-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06500-1.jpg

bitka drugih sudionika turnira
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06410-1.jpg

poslije bitke i juris na publiku
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06621-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06625-1.jpg

Nema turnira na kojem se ne pusti krv, ali nije nista strasno, opasnim hobijem se bavimo
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06639-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467212_6422.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467217_8423.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467182_3931.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467183_4235.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467187_5676.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467188_5985.jpg

standardno poziranje
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06666-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06673-1.jpg

Posebna predstava u vidu nocne bitke
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06719-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06725-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06800-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06923-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06929-1.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC06940-1.jpg

mali slatki ljepotan
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467189_6308.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467193_7626.jpg

Trening (na prvoj slici ja i moja draga... sve je pocelo tucom...)
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467191_6949.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467192_7269.jpg

Trening prije bitke i pokusaj da neposlusni peasant iznenadi ninju
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467194_7953.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467195_8268.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467196_8690.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467197_9141.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467198_9573.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467199_9887.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467200_375.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467201_694.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467202_1018.jpg

gregor, jedan od slovenaca, zakon lik
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467240_7921.jpg

polovican freefight Gregora i mene
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966752_9994.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966724_1824.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966754_657.jpg

Ico, nas kozar
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966727_2682.jpg

Blazeni odmor
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966728_2949.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966729_3215.jpg

Trol
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966730_3495.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966753_325.jpg

Djeva izazvala drugog trola na bitku, a trolovi nisu kao vitezovi da puste borbu
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966733_4325.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966734_4601.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966735_4895.jpg

Prvi izvedeni freefight unutar Udruge RSZ, trol je pobijedio ninju. Ninja je dobio crveni trag preko vrata, a trol jabuku macha u glavu. Inace omjer u freefight borbama izmedju nas dvojice ne mjerimo pobjedama nego u tome koliko je tko puta kome pusti krv. Zasad je 2:2. Ali samo da napomenem da je on imao gadnijih ozljeda bez pustanja krvi, tipa natuceni prsti na obje ruke i tako dalje. Glavno je samo da si ne ostajemo duzni.
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966739_6103.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_455031_4336.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_455032_4655.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966742_7049.jpg

Masovka
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966743_7321.jpg

Janez i Gregor
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966744_7605.jpg

Marko i njegova sestra na megdanu
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966746_8218.jpg

dvoboji pred vatrom
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966755_974.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966756_1264.jpg

Smrt i skupne fotke poslije bitke
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966758_1855.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966759_2127.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n682326034_966760_2430.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471756_5704.jpg

Deniver i moja djeva
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471757_6046.jpg

Petra se brine o mojoj ruci.
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471758_6382.jpg

Luce, jedan od Zmajeva
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471759_6728.jpg

Ne diraj Zmaja dok jede
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471760_7060.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n749154646_471763_6891.jpg

Djeve pod zastavaom
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467184_4568.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467185_4868.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/n818111879_467186_5173.jpg


I na kraju jedan filmic sa youtube-a...
obavezno pogledajte...




To bi bilo sve...
Cim dobijem slike iz Knina stavim i to ovdje...
U kninu je takodjer bilo genijalno, a vas pisac ovog bloga je skoro zavrsio na kirurgiji, ali o tome vise drugi put...

07.07.2008. u 21:55 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 16.04.2008.

...

Kratki report sa srednjovjekovnog sajma iz Sibenika u 10 mjesecu 2007 godine...

Vec sam vam spomenuo trolove i da je to osnovano u Sibeniku, ali ni ovaj put necu detaljnije o tome...
ovaj put cu o Ugovoru o neozljedjivanju...

Sta je ugovor???
Ugovor je komad papira na kojem smo Fed i ja potpisali ugovor i neozljedjivanju...
znam da vam nisam rekao nista vise nego sto ste znali prije :p
naime, obojica smo clanovi Udruge Red Srebrnog Zmaja i idemo po viteskim turnirima i oblacimo oklope i borimo se sa pravim oruzjem pa je to opasan hobi jer krivi potez u borbi nekog moze stajati i zivota...
ali mi smo profici, pa se nama to ne moze dogoditi :lookaround:
ali svejedno smo potpisali ugovor...

dakle, evo Ugovora...
uzmite u obzir da smo bili pijani kada smo ga pisali -_-



UGOVOR O NEODGOVORNOSTI PRILIKOM OZLJEDJIVANJA

Mi, Darko (Anduril) i Goran (Fedaykin) ovim dokumentom iskazujemo uzajamno povjerenje u tolikoj mjeri da povjeravamo jedan drugome u ruke nase zdravopitanje.

Drugim rijecima svecano izjavljujemo da nismo krivi za bilo kakva povredjivanja* i sakacenja** koje nanesemo u trenucima borbene razjarenosti prigodom dogadjanja Reda Srebrnog Zmaja.

Svjedok ovom dokumentu je "priseban"*** svjedok Mislav (Mrvica) Krupic.

Ispod potpisani:
Interesandi: Darko Glavak Goran Kauric
Svjedok: X


Klauzule:

*Povredjivanjem se smatra bilo kakva fizicka ili dusevna bol**** uzrokovana oruzjem*****

**Sakacenjem se smatra bilo kakvo narusavanje strukturalnog integriteta tijela, na racun udaljavanja fragmenta organizma od skupne cjelovitosti tijela.

***Priseban svjedok moze usred noci izrecitirati prolog od Conana stojeci na jednoj nozi drzeci se za nos lijevom rukom, desnim kaziprstom vrteci u zraku.

****Bol-->preopterecivanje zivcanih zavrsetaka jedinke u tolikoj mjeri da u doticnoj jedinci uzrokuje neugodne i mozebitno iritantne osjetilne impulse.

*****Oruzje je bilo kakvo naudilo (vatreno, hladno, termonuklearno, biolosko, kemijsko i ino) koje Red Srebrnog Zmaja odluci koristiti u prikazima borbi.

******GRABEZ!

ANEKS 1:
Ugovor vrijedi i za RSZ treninge, skupne, troll squada ili samo nas dvojice.


i to je to...
ostatak o trolovima dobijete drugom prilikom -_-

16.04.2008. u 23:08 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.04.2008.

...

Dugo me nije bilo i nije mi nedostajalo ovo mjesto...
ovo sada pisem jer mi je iznimno dosadno i zato sto mu je druga alternativa pisati seminar koji sutra trebam predati...
necu ga napisati, izvuci cu se na bolest, a ako ne uspijem to mi ionako nije obvezan kolegij i ta 3 ECTS boda mi nece nedostajati...

glede bolesti...
mrzim je, vec dva tjedna me drzi i to gadno...
toliko gadno da sam ja vec dva tjedna u dugih rukava i trenerci unutar stana sa upaljenim grijanje, a vi koji me znate jasno vam je da je gadno...
u ove 3 godine kak sam u zg nisam nosio 2 tjedna ukupno majce dugih rukava, da bih sada u komadu to odradio...
i sada dok pisem mi je zima, uzas...
mrzim astmu, kronicni bronhitis i alergije jer i najmanja jebena gripa mi se veze na to i prikuje me za krevet...
na srecu ne obolijevam cesto...
nadam se da sam sada opet miran tri-cetiri godine...

Jucer smo rostiljali...
bilo je genijalno...
popilo se 18 litara piva i valjda jos toliko sangrije...
i nitko se nije napio...
krivo je jelo...
imali smo 7 kila mesa na nas 7...
sve se pojelo, osim mozda 3-4 komada vratine koje je ostalo neispeceno, ali vjerujem da ce se kolega trol pobriniti da to ne propadne...
Trebali smo pisati jucer trolovski statut, ali nismo bili pijani tako da je to propalo...
Nista, uz rum jedan vikend ce doci i to i mozda vidite ovdje trolovski statut...
kad smo vec kod toga mogao bih vam pokazatai Ugovor o neozljedljivanju, ali to u nekom drugom postu, necu sada ispucati sve teme koje imam pa da opet ne pisem nista par mjeseci...
Uz trolove i RSZ sam poceo slusati glazbu koju inace ne volim...
metal i to onaj metal gdje pjevaci totalno izoblice svoj glas i glasnice...
ali zasad je to par pjesama i zakon su mi, ali moguce da je to zbog internih fora...
uostalom evo poslusajte sami...

In Extremo - Herr Mannelig



Korpiklaani - Wooden Pints



Tyr - Regin Smiđur




Sve ove pjesme se pustaju na turnirima kao glazbena pozadina dok se mi iz RSZ-a borimo, a kao sto vidite pjesme i jesu srednjovjekovnog stiha...
Sada jedan clip iz filma 13 warrior koji mi je takodjer zakon:



I na kraju dio crtica Metalocalypse u kojem metal band probudi Trola Mustakrakisha




Jedva cekam 5 mjesec jer svaki vikend sam na turnirima i to vrlo dobrim turnirima...
Posebno bih izdvojio turnir u Sv. Heleni i preporucam svima da ga posjete...
Event ce se odrzati 17. i 18. 5. u Sv. Heleni u blizini Zagreba...
U planu je par masovnih bitaka, medju njima i nocna...
Bit ce puno jela i pica i zabava je garantirana...
Napisat cu i izvjestaj sa tog turnira, pracen naravno slikama, ali opet koliko sam ja azuran izvjestaj cete dobiti za novu godinu...


Dosta sam pisao za danas, iako je vecina posta youtube clipovi...
ali bar sam nesto napisao...
pozdrav i uzivajte...

13.04.2008. u 23:25 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.12.2007.

Kolinje na slavonski, odnosno kako se to kod nas kaze svinjokolja

Evo me vec tri godine i nesto sitno kako zivim u Zagrebu i studiram. I uvijek mi je bilo mrsko ici kuci, iako mi je tamo ljepse nego ovdje, u Zagrebu. razlog ostanka u Zagrebu je uvijek bio tipa:
1. idem van s drustvom, sljedeci vikend cu ici kuci.
2. Brucosijada na faksu
3. Maraton LOTR filmova
4. Izbjeci sitne prepirke i nerviranja sa starcima
5. Ustediti 200 kuna koliko bih platio autobusnu kartu,
ali uvijek je postojao jedan dogadjaj na koji sam se rado vracao kuci, gdje me nijedna od ovih 5 stavki (ili bilo koja drugo koja nije navedena) nije mogla zadrzati u Zagrebu, a taj dogadjaj je svinjokolja. Pitate se zasto sam stavio kolinje u naslov??? Pa kada sam dosao u Zagreb cuo sam tu rijec i nisam znao sta znaci. Naravno, cudno sam gledao ljude i nakraju ih pitao sta to znaci. Radije cu se "osramotiti" nego glumiti da znam sta znaci ta rijec. I tako su mi razjasnili o cemu je rijec. E ono sto zelim reci da smo mi slavonci napredniji. Ma zajebavam vas samo, ali sto se tice jezika ipak smo u maloj prednosti. Kada kazes svinjokolja cak i najveci tudum zna sta je to, jer sama rijec to govori, kolikogod nekima gadno zvucala :p

Nego da prestanem srati i da vam pokazem svinjokolju na slavonski nacin. Vec vidim kako se smijuljite i sjecate se onog vica kako svako malo pijemo rakiju i pivu, kako se sakatimo satarom i na kraju svi zavrsimo pijani. E pa niste pogrijesili, osim onoga sakacenja satarom, ali i to se zna dogoditi, doduse nije ni meni, a ni nikome tko je bio na svinjokolji na kojoj sam ja bio prisutan. Doduse znam par ljudi kojima je prste samljeo stroj za mljevenje mesa, ali takvi su poseban slucaj i u ostalim stvarima, ne samo kod svinjokolje. Nego da krenem. Stavljat cu slike koje sam uslikao na sam dan svinjokolje i objasnjenje ispod slike ako je potrebno.


Svinjokolja

Dan je poceo u 5 i 30 kada smo se probudili. Sredili se svi skupa, sjeli u auto i odputovali do Gunje, selo 30 kilometara udaljeno od Zupanje, kod bake gdje se odrzavala svinjokolja. Bili smo tamo oko pol 7. Cim smo se uparkirali u dvoriste, eto stizu istog trena jos 2 auta, obiteljski prijatelji i tetak. Kao da smo se dogovarali doci u isti tren. Nakon sto su sva 3 auta smjestena u dvoristu, uslo se u kucu na jutarnju kavicu, ja na caj posto ne pijem kavu i na rakijicu sa cika Tasom. Ne smijte se na rijec cika, ali od malena ga tako zovem i jednostavno ostalo u navici. Kao sto viditi sa rakijom se pocelo od cirka 6 i 15. I tako smo sjedili, pili i razgovarali do 8, a onda smo polako poustajali i krenuli na posao. Iznijeli smo vec rastranciranu svinju (ubijena prethodni dan, osurena, prepolovljena na polutke i sunke odvojene od trupa) kadli se ja sjetim da smo nesto zaboravili, a i cika Taso je isto skuzio i samo me pogledao. Nije mi dugo trebalo. (Lg, kao i ostali koji su poput nje, slobodno otvarajte slike, nema eksplicitnih prikaza klanja svinje, a ni krvi nema nimalo. Prljavi posao se obavio dan ranije i to nisam htio stavljat na net, jer ipak ima onih slabijeg zeluca, a i ove godine nisam bio prisutan dan ranije :doh: )

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00007.jpg

Pocetak svinjokolje

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00006.jpg

Bacanje na posao. Odvajanje slanine, sala za cvarke i sunki, svatko na svoju stranu

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00007.jpg

opet poznata prica

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00008.jpg

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00009.jpg
u 9 sati se islo jesti. Uspjeli smo raditi citavih sat vremena.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00010.jpg

pola sata i ovo je ostalo nakoh nas petorice. Iako izgleda da je puno ostalo, to je zato sto je rasireno, inace, sve ovo stane u jedan tanjur.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00011.jpg
Evo i cvaraka. Malo sam bio zauzet poslom pa nisam stigao slikati postupak kako se rade cvarci, ali vjerujem da svi znate postupak.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00012.jpg

Ovo je oranija u kojoj se nalaze obarine, a od toga se radi krvavica i svargla. Nekima je to odurno samo zato sto znaju od cega se radi, ali ja nisam od tih. Kada se zanemari sastojke, to je super ukusno. Uostalom jel znate od cega se radi salama??? Od puno gorih stvari od cega se radi krvavicasvargla.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00013.jpg

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00014.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00015.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00016.jpg
Ovo je cika Taso i on je zaduzen za stavljanje zacina u kobasicu i kulen. Veca pocast (i odgovornost) od ove ne postoji. Kada bih ja zacinjavao isto bi to bilo jestivo, vjerojatno i vrlo dobro, ali za mali broj ljudi, jer bih ja to zapaprio da bi vam gorio jezik od ljutine.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00017.jpg

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00018.jpg
Ovo je slanina ili ce bar to biti. Sjajno izgleda i vjerujem da ce biti i takvog okusa.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00019.jpg
Mljevenje mesa za kobasicu i kulen.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00020.jpg
Stavljanje sunki i ostalog mesa u salamuru. U salamuri meso stoji 3 do 15 dana, sve zavisi od vrste mesa, a zatim ide u pusnicususnicu i ostaje od mjesec dana do 5 mjeseci.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00007.jpg

Naravno, cijelim dogadjaj svinjokolje je povremeno bio prekidan zbog ovakvih stvari.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00021.jpg
Ovo je tetak na djelu kako mjesa kobasicu. On i buraz su mi se prijetili da cu ja mijesati (naime, njih dvojica znaju za tetovazu, a starci ne znaju, a ne mozes mjesati kobasicu sa rukavima do zglobova. Kao da mi nije bilo dovoljno sto sam cijeli vikend umirao od vrucine...)

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00022.jpg

Izmjesano meso za kobasicukulen.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00023.jpg
Prebacivanje mesa za kobasicukulen na stol da bi se moglo krenuti dalje s obradom.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00024.jpg

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00025.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00026.jpg
Stavljanje smjese u top i istiskivanje u crijeva. Stavljanje crijeva na top je uvijek izazivalo vesela podbadanja, pogotovo mladjih sudionika svinjokolje. Uvijek se njih stavljalo ispocetka na top i govorilo se vjezbaj mali, jednog dana cas i ti tako natezat svog majmuna. Sva sreca vec 5 godina nisam najmladji i sada sa uzitkom gledam i smijem se patnjama mladjih sudionika :p

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00028.jpg

Crijevo nekad pukne i nastane mini kobasica. Takve kobasice se ostavljaju po strani i one se peku kasnije za rucak ili veceru.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00029.jpg
Pravljenje smjese za krvavicusvarglu.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00030.jpg
Malo sam se kasno sjetio uslikati ovu sliku, ali to je vec treca tura na stolu. Naravno uz to je redovito kruzila i rakija.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00031.jpg
Kao sto rekoh.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00032.jpg
Oranije sa vodom koja se kuhala tako da se kasnije moze oprati stol i ostale stvari koje smo zaprljali.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00034.jpg
Domace krafne. Ovo je vec kraj drugog tanjura. Kao sto vidite vecinu vremena Slavonci na svinjokolji piju i jedu. Nije ni cudo da svinjokolja traje cijeli dan.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00035.jpg
Krvavicesvargle nakon kuhanja i cijelog postupka koji ide. Probao sam ih jucer i moram reci da su vrlo dobre. Najbolje u zadnjih par godina.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00036.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00037.jpg
http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00038.jpg
Svinjokolja je gotova. Da nije zafalilo crijeva za krvavice zavrsili bismo u dva popodne (za ne povjerovati koliko smo brzi s obzirom da smo vecinu vremena pili i jeli, ali dvije svinje od 181 i 126 kila i nije bas neki izazov za cijeli dan, pogotovo za nas strucnjake :p). Na stolu vidite pocetak vecere i kraj vecere. Da sam slikao tijekom vecere, ostao bih bez svog dijela jela :p. Ma samo se salim, ako nista drugo jela nam na taj dan ne fali, ali svejedno sam radije jeo nego slikao.

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00039.jpg

http://i184.photobucket.com/albums/x176/Anduriln/DSC00040.jpg
Ovo vam je zadnje iz mog albuma nazvanog Svinjokolja. Zavrsit cu opis ovog predivnog dogadjaja rijecima koje su prethodile ovim slikama prije nego me buraz uslikao. Zivili.

04.12.2007. u 20:19 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 06.11.2007.

Povratak iz Slavonije

Eto vratio sam se iz Slavonije...
Bilo je super...
Jedan od boljih rodjendana...
Prvo mi kolege daju neke suvenire i MIKADO, a zatim dobijem litru rakije...
koliko god neki mislili da su ovo losi pokloni, nemaju pojma...
bolje poklone nisam dobio...
starci mi htjeli dati i kulenovu seku i novce, ali eto nisam to mogao preuzeti, pa ce to sacekati...
dakle, sto se tice poklona ja zadovoljan...
sam sebi sam poklonio tetovazu...
i to besplatno, a u zg bi me kostala oko 2000 kuna (kod zeleta naravno, ipak on slovi kao najsigurniji)...
pitate se kako besplatno???
pa muz moje sestricne tetovira i eto tako meni besplatna tetovaza...
nije na glasu kao Zele, ali predamnom je otvorio novu iglu i novu boju i to je meni bilo dovoljno...
sliku tetovaze cete dobiti cim se prestane ljustiti...
vec sam pomislio da se nece ni ljustiti i eto pocela je prije 3 sata...

Vracanje u zg mi je bio mucniji dio vikenda, ali prezivio sam ga...
dosao u stan, strovalio se na krevet i ospavao dobrano...
faks me cekao ujutro... jos jedan radni tjedan...
polako ga odradjujem, jos samo 2 dana...
prezivjet cu...

svecano objavljujem da se vracam u pivnicu...
strajkao sam zbog zdravstvenih problema 4 mjeseca...
cini mi se da tablete ne djeluju i popit cu ovo sto mi je ostalo i nove necu uzimati...
jebes zivot kada se nemozes zabavljati...

to bi bilo to...
ako navratite u pivnicu, mozda me i vidite...

pozdrav svima...

06.11.2007. u 20:14 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.10.2007.

Tu sam...

Evo da napisem post nakon dugo vremena...

Trenutno mi se ne da pisati o putu prema Zupanji biciklom...
Samo cu reci da sam dosao do Nove gradiske, tamo sjeo na vlak do Vinkovaca, napio se sa Slavoncima, a sutradan oso za Zupanju.
Nije ispalo kako sam planirao, ali nije ni moglo sve ispasti jer nisam ja odlucivao o svim elementima plana...

Jucer bio na sastanku Udrugemaratonu i zasada sam zadovoljan recenim...
samo da se ono receno i odrzi puna saka brade...

Evo pisem post na molbu blogerice www.kaboomkaboom.blog.hr ...
na molbu iste osobe sam se prijavio i na facebook...
doticna je duzna mi sve objasniti, jer sam ja prelijen sam istrazivati...
dakle, LG cekam te iza ugla :devil:

Sljedeci vikend mi je rodjendan...
Idem u Slavoniju (Vk i Os) i naravno opet cu se napiti sa Slavoncima.
Takodjer cu se i tetovirati ako se posloze sve kockice tamo gdje i trebaju biti...
Bit ce natpis na Tengwaru...

Pozdrav svima i uzivajte uz hektolitre piva, jer ja hocu...

28.10.2007. u 16:02 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.07.2007.

I to je to

Da kopiram naslov od JA -_-
(www.mrmlj.blog.hr)



Doduse ja ne odlazim, ali svakako me nece biti.
U nedjelju se hvatam bicikla i prva destinacija mi je otici do Zupanje, odakle sam...
Zatim skoknut do vinkovaca i osijek, posjetiti svoje Slavonce *p
zatim otici i do Brcka... bosanski cevapi jedva cekam...
poslije toga mi je cilj ponovno se vratiti u zg, okreciti stan, a onda se spustiti do mora...
rijeka/porec, split/solin...
te dvije opcije su mi zasad u glavi...
vjerojatno ce obje biti izvrsene, ali mozda opet nijedna...
moram, tj ne moram, zelim otici i do ujaka u knin... kod njega me ceka visednevno pecanje...
fino stvari u auto, stapove, slanine i svega ostalog i par dana provesti na Peruci pecajuci *wub*
nesto nadasve predivno...

AKo mi se bude dalo pokusat cu staviti koji izvjestaj s puta ovdje, ali cisto sumnjam u to...

sada kazem da cu kada zavrsim putovanje staviti kompletni izvjestaj sa slikama, ali poznajuci sebe ni to mi se nece dati *roflmao*
ali svakako cu se potruditi...

u svakom slucaju ceka me predivno ljeto i nista mi to nece pokvariti...
uzivajte svi i puno pijte jer ja necu imati vremena...

osim kada sa ujakom odem na pecanje *p

poseban pozdrav LG, Gondorcu i jos nekima koje necu imenovati *d

05.07.2007. u 03:54 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga


Da, da, da. Ja sam jedan od onih koji mrzi blogove, koji smatra da su to osobne stvari koje treba zadrzati za sebe. E pa kada sam vidio par blogova od mojih dobrih prijatelja i ja odlucio napraviti svoj. Uostalom ako mi se ne svidi tko mi brani da ga ne obrisem?

Linkovi

HRTB

Ea - hrvatski Tolkien portal


Blogovi obavezni za posjetiti:

Aru n Adunai
Gondorac
LG

Smrt Smail-age Cengica

I.
Agovanje

Sluge zove Smail-aga,
Usred Stolca kule svoje,
A u zemlji hercegovoj:
"Ajte amo, sluge moje,
Brđane mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Morači vodi hladnoj.
Još Duraka starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše
Da ih pustim domu svome,
Jer su, reče, vlašad ljuta;
Oni će mi odmazditi
Mojom glavom vlaške glave:
Ko da strepi mrki vuče
S planinskoga gladna miša."

Hitre sluge poslušaše,
Izvedoše tamničare.
Na noguh im teške negve,
A na rukuh lisičine.
Kad ih vidje silan aga,
On namaknu gojne vole
I dželate ljute rise,
Ter ih turskijem darivao darom:
Svakom momku ostar kolac daje,
Kome kolac, kome li konopac,
Kome britku palu namjenjuje.

"Ajte, krsti, dijeliti dare,
Štono sam vi Turčin pripravio,
Vam i vašijem Brdam kamenijem;
Vi bo kako, sva će Brda tako."

Turčin reče, al mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.

Krcnu kolac nekoliko puta,
Zviznu pala nekoliko puta,
Zadrhtaše ta vješala tanka,
Al ne pisnu Crnogorčad mlada,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Proz poljanu mrka krvca teknu,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Poljana se napuni tjelesa,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Već tko zovnu Boga velikoga,
Tko lijepo ime Isusovo,
Ter se lasno rastadoše s suncem
Zatočnici mrijet naviknuti.

Rijekom krvca poljem teče;
Turad bulji skrstiv ruke.
Tko je mlađi, rado gleda
Na lipovu krstu muke;
A tko starij', muke iste
Sam na sebi s vlaške ruke
Već unaprijed od stra ćuti.

Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu.

Tko si junak, osvetit se ne mo'š
Na junaku dotle dok ne preda.
Smaknu Ture toliko junaka,
Posmica ih, srca ne iskali,
Što bez straha svi su pred njim pali.

Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada.

Videć aga krepost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem ratom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.

Od tuge li za junaci,
Što ih silan zaman strati?
Turčin tuge za krstove neima.
Od straha li, jer se glavi boji?
Silan aga to sam sebi taji.
Zar ne vidiš kako radi
Hrabar junak uspreć zimu,
Što mu s one piknje male
Po svem tijelu mrazne valja vale?

Gledaj glavu, put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno i oko
Kako bistro pod njim sijeva;
Gledaj krepki stas, gdje svoju
Znajuć snagu ravno stoji;
Pak mi kaži, ima l' koja
Tudijer straha i najmanja sjena?

A pak slušaj kako junak zbori
I strašljivce kako ostro kori:
"Vaj, Durače, starče stari,
Kuda 'š sade, kamo li ćeš?
Sad gdje smakoh gorske miše?
Il u goru? Brđani su tamo;
Il u ravno? na ravno će sići;
Il ćeš živjet da izgubiš glavu?
Najbolje je bježat pod oblake.
Mišad grize, ali po tlih gmiže;
Sam sur oro pod nebo se diže.
Penjite ga na vješala tanka,
Neka znade što mu strah valjade.
A Turčina, ako još imade
Gdjegod koga ter se vlaha boji,
Popet ću ga nebu pod oblake,
Tu nek plijen vranom vranu stoji."

Mukom muče ropske sluge,
Mukom muče, plijen svoj grabe.
"Aman, aman!" starac pišti,
I Novica sin mu zaman
"Aman, aman!" suzan vrišti.

Stoji aga gorsko zvijere,
Gvozden stupac, kamen tvrdi.
Dokle dahnu, rukom mahnu,
Starac Durak skoro izdahnu.
"Medet, medet!..." Dželat ljuti
Već mu i grlo dotle sputi.
Durak huknu, sve zamuknu.

II.
Noćnik

Sunce zađe, a mjesec izađe.
Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Obnoć grede, a obdan počiva,
Junak negda, sad ne junak više,
No trst, kojoj svaki hlad kidiše.
Šušne l' gdjegod pokraj puta guja,
Il rujeva ispod grma zeče,
Tad on, negda ljući guje ljute,
Malne zeca plašljiviji kleca.
Misli jadan da je gorski vuče,
Il još gori brđanski hajduče,
Ter se boji gdje će poginuti,
A ne stiže što mu srce muti.
Skupo drži svoju rusu glavu;
Nit je zlatna, nit je pozlaćena:
Vidi mu se, mrijet mu se neće,
A jest nešto što ga naprijed kreće.

Je li hajduk, il uhoda turska,
Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne,
Koga znade i staro i mlado,
I ne bi ga pronijele vile,
A kamoli noge na junaku
Crnom Gorom na bijelu danu.

Ob rame je diljku objesio,
Ljut jatagan o pojasu reži
I kraj njega do dva samokresa.
Gujsko gnijezdo strukom prikrilio,
Lak opanak na noge pritego,
A go rakčin na junačku glavu,
Od saruka ni spomena neima.
Bez saruka eto Turčin iđe;
Vidi mu se, ginut mu se neće,
A jest nešto što ga naprijed kreće.

Pomno junak Cuce prevalio,
Još Bjelice ratoborne k tome,
Ter se maša kršnijeh Ćeklića.
Njih se maša, a Bogu se moli
Da mu dade i njih prevaliti
Ni čuvenu, ni gdje ugledanu.
Vidi mu se, mrijet mu se neće,
A jest nešto što ga naprijed kreće.

Drugi pijetli u polju cetinjskom,
A Novica u polje cetinjsko;
Treći pijetli u mjestu Cetinju,
A Novica pade na Cetinje.

Tudijer straži božju pomoć zove:
"Božja pomoć, cetinjski stražaru!"
Ljepše njemu straža prihvatila:
"Dobra kob ti, neznana delijo!
Otkuda si, od koje li strane?
Koja li te sreća nanijela,
Ter si junak rano podranio?"

Mudar Turčin, za nevolju mu je,
Mudar Turčin mudro odgovara:
"Kad me pitaš, kazat ću ti pravo:
Ja sam junak od Morače hladne,
Od Tušine sela malenoga,
Ispod gore glasna Durmitora.
Nosim troje na srdašcu jade:
Jedni su mi na srdašcu jadi,
Što ni Čengić smaknu Moračane;
Drugi su mi na srdašcu jadi,
Što mi Čengić pogubio baba;
A treći mi na srdašcu jadi,
Što 'e još više, da još krvnik diše.
Već tako ti Boga velikoga,
Pusti mene tvome gospodaru,
Gospodaru i mome i tvome,
Ne bi li mi izliječio jade."

Mudrije mu odvratila straža:
"Skin' oružje, neznana delijo,
Pa nos' glavu kuda tebi drago."

Uprav Turčin dvoru na kapiju,
A posljednja iz vidika zvijezda:
Bješe zvijezda age Čengijića.

III.
Četa

Podiže se četa mala
Na Cetinju Gore Crne.
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva sto junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome;
Kojino će udariti
Ne na deset, da uteče,
Nego na dva, da ih siječe;
Kojino će umrijeti
Za krst časni, kijem se krsti,
Za krst časni i slobodu zlatnu.

Čudna četa! ne kupljena,
Ko se ina kupi četa.
Tu se ne ču kano drugda:
"Tko je junak, na ždrijelo!"
"Na ždrijelo, junak tko je!"
Tu ne jeknu jeka kršna.

Već ko tajni glas duhova,
Kojijem zbore višnji dusi,
Šapat tamni Gorom Crnom
S jedne stijene k drugoj prhnu,
Ter gle čuda! proz mrak scijeniš:
Studen kamen prima život,
Drhće, gamzi, diže glavu,
Iz tvrdoga stanca snažnu
Pest pomalja, nogu krepku,
I proz mrazne živce vruća
Rek' bi krvce vri mu rijeka.

Vidiš zatijem pušku dugu,
Put nebesa gdje se koči,
A što struka o pojasu
Vjerna krije, tvoje oči
Tog ne vide; ... nu mrak gušći
Sve ti ote noćno biće;
Ode vojnik otkud glas doliće.

Doba 'e gluho tamne noći,
Oblak krije zvijezde jasne,
Noć i struka gvožđe sjajno.
Iđe četa noćna, tamna,
A pred njome vitez vrli,
Drug da drugu o njem šapne,
Šapćuć bi ga Mirkom zvao.

Iđe četa, ali kamo?
Man ćeš pitat četu istu.
Man ćeš pitat brze munje
I gromove gromke mani,
Kud se ore iznad gore?
Kad ti vazda odgovore:
"Ne mi, ne mi, no gromovnik,
Kom valjade svi da dvore!"

Iđe četa, kuda? kamo?
Sam on znade koj' je gori.
Valja da je grešnik težak,
Na kog hoće da obori
Taku silu svrh nebesa
Sud njegove pravde vječne.

Stupa četa tiho i gluho
Posred tisijeh, glusijeh tmina.
Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, nit se smije:
Od sto glasa glasa čuti nije.

Već ko oblak grada teška
Teške u krilu biče krije,
Pršeć muklo, prijeteć muklo
Poraz kraju gdje se vije:
Tako i četa tminom obavita,
Ko desnici podoba se višnjoj,
Stupa muče, nek se krivci uče
Da, jer grom se ne oziva smjesta
Na krivine, tijem sigurni nijesu:
Jer što kašnje, sve to jače tuče.

Ne zvekeće gvožđe svijetlo,
Niti grme smrtne cijevi,
Ni na lagan stupaj nogu
Ozivlju se sjajne toke:
Već, ko znajuć koga nosi,
Pod opankom hrabre djece
Podaje se vrlet tvrda,
A vrletna nize brda.

Vjerna uz druga drug koraca
Nerazlučno, vjerno i tvrdo,
Ko Blizanci zvijezde jasne,
Kad sunčani zrak ugasne.

Komljani im i Zagarač,
Bjelopavlić ljuti k tome
Davno veće straga ostaše,
Ter već gaze lomne Rovce.
A za Rovci družba noćna,
U prozorje rane zore,
Na Moraču slavnu pade,
Od Morače hladne vode
Ime zemlji koj izvode.

Hrabra četa dan danovat
Na Morači hladnoj sjela.
Tko se snizi k rosnoj travi
Sankom krijepit snagu tijela;
Tko ljut oganj puški ogleda
I fišeke smrtne broji,
Il ostricu pouzdanu
Vjernu nožu gladilicom gladi;
Tko izvabiv iskru iz kremena
Tvrdijem nadom, ter u šušanj laki
Zapretav je, pak navaliv granja,
Začas malen dahom junačkijem
Plamen piri; a tko darak
Stada krotka, četvrticu ovna,
Na ljeskovu veseo vrti ražnju,
Il bijela krišku sira
Iz utrobe vjernoj torbi vadi.
Ožedni li? Morača je blizu;
Treba l' kupe? ima dvije ruke.

Uto i dan već rudjet poče,
I susjednoj u planini
Javit krdo čuješ glas pastijera,
Kojemu se zvonko oziva
Prevodnika ovna zvono.

Kad al eto inoga pastijera
Gdjeno krotak k svome stadu grede.
Ne resi ga ni srebro ni zlato,
Nego krepost i mantija crna.
Ne prate ga sjajni pratioci
Uz fenjere i duplijere sjajne,
Ni ponosnijeh zvona sa zvonika:
Već ga prati sa zapada sunce
I zvon smjeran ovna iz planine.

Crkva mu je divno podnebesje,
Oltar časni brdo i dolina,
Tamjan miris što se k nebu diže
Iz cvijeta i iz bijela svijeta
I iz krvi za krst prolivene.

Kad se četi bliže prikučio
Vrijedan sluga vrednjeg gospodara,
Božju joj je pomoć nazivao.
Pak okupiv hrabre vitezove,
Na studen je kamen pokročio,
Studen kamen, al je srce vruće.
Dobar starac četi besjedio:

"Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.

Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.

Vas, koji ste vikli tome
Boraviti trijezne dane,
Tko vas haje plode l' krši vinom?
Tko vas haje plode l' krši žitom?
Tko vas haje plode l' krši svilom?
Dok po vrelijeh hladne vode ima;
Dok po dragah bujna stada muču;
Dok po brdijeh sitna krda bleje?

Praha imaš, olova ti dosti;
Desnica je jaka u junaka;
Ispod vjeđa oko sokolovo;
U prsijeh vruće srce kuca;
Vjera 'e tvrda, njom okrenut nećeš;
Pobratima pobratim te pazi;
Vjerna muža grli žena vjerna;
Dar ti djelom plemenita pjesma;
Gvožđa l' trebaš? Ture ti ga nosi:
Eto svega što ti srce prosi!

Al nadasve što krš ovu kiti,
Krst je časni što se nad njom visi.
On je što ve u nevolji jači;
On milostiv što ve nebom štiti.

Ah, da vide svijeta puci ostali
Iz nizina, otkud vida neima,
Krst ov' slavni, nepobijeđen igda,
Vrh Lovćena što se k nebu diže;
Pak da znadu kako neman turska,
Grdnijem ždrijelom progutat ga radeć,
O te krši zub svoj zaman krši:
Ne bi trome prekrstili ruke,
Dok vi za krst podnosite muke,
Nit bi zato barbarim ve zvali,
Što vi mroste dok su oni spali!

Za krst časni spravni ste mrijeti.
Za nj se i sad mrijet podigoste,
Srdžbe božje hrabri osvetnici;
Al tko Bogu vjerno služit grede,
Čistijem srcem služiti mu valja,
Čistom dušom vršit onom treba
Koji vrši Bog što sudi s neba.

Il vas tkogod uvrijedio brata;
Il nejaku dragi protivniku
Život dignuv ogriješio dušu;
Ili putnu zatvorio vrata;
Il do vjeru, a krenuo njome;
Ili gladnu uskratio hranu;
Il ranjenu ne zavio ranu;
Sve je grijeh, sve su djela prika:
Bez kajanja neima oprosnika.

Kajite se, dok imade dana,
Dok je doba, djeco, kajite se;
Kajite se, dok nije pozvana
Duša k onom koji nebom trese;
Kajite se, jer zemaljskog stana
Tijek izmiče bjeguć, kajite se;
Kajite se, jerbo zora rana
Nać će mnogog kud zavazda gre se.
Kajite se..."

Ali u grlu
Dobru starcu riječca zape,
A na sijedoj bradi bistra
O sunčanu kaplja zraku
Ko biserak sitan sinu.
Valjda i njega mlada ljeta
Uspomenom gorkom kore,
Tere liječeć stadu rane,
Sam se svoje sjeti boli:
Dobar pastijer, jer što kaže inom
I sam svojijem potvrđuje činom.

Stoji mnoštvo razboljeno
Blagom riječi starca blaga;
Jaganjci su rek' bi tihi,
Što bijahu gorski lavi;
Taka čuda božja riječ pravi.

Al međuto, tko se ukaza
Pred očima čete krotke,
Ter sto ruku za sto noža
U jedan se časak maša?
Čudno biće! Sto srdaca
Od nebesa svratit vrijedno,
I sto volja što ushtije,
Sve razorit ono jedno!

Novica je, krvnik kleti.
Novica je, pun slobode,
Gdje k pobožnu stupa krugu,
Ter pristupiv k starcu bliže,
Krepki ovako glas svoj diže:

"Bogom braćo, hrabri Crnogorci,
Ne mašajte za oružje svijetlo.
Novica sam, al ne koji prije,
Jer ne na vas, nego s vami gredem
Turskom krvi sad omastit ruke.
U Turaka dosle što imadoh,
Nemio mi sve ugrabi Turčin.
Ne osta mi neg' desnica hrabra,
I ta odsle crnogorska budi.
A jer krstu ne podoba junak
Nego kršten, žudim, krstite me,
Jer ne radit hitro nuka vrijeme."

Sto desnica na te riječi
Oružja se manu ljuta,
A sto očiju ko proz rosu
Mješte sunca dugu vidje.

Mignu okom starac dobri;
Morače mu kapu daše:
"Vjeruj, sinko, u višnjega Oca,
I njegova odvijeka Sina,
I trećega milostiva Duha:
Vjeru vjeruj, spasit će te vjera!"
Reče, i ljuta poli nevjernika
Pred svjedocim planinam visocim
I njih sini četom u planini.

Tader starac oči podigao,
Blage oči i bijele ruke,
Ter je četu oprostio grijeha.
Pak je Bogom darivati stade:
Svakom momku po česticu daje
Tajne piće hljeba nebeskoga;
Svakom momku po kapljicu daje
Tajna pića vina nebeskoga.
Žarko sunce divno čudo gleda,
Gdje slab starac slabe krijepi ljude,
Da im snaga Bogu slična bude.

Kada li ih okrijepio starče,
Sva se družba izljubila redom.
Stoji četa višnjeg Boga puna,
Ne ko krvav nož, kijem rana
Zadaje se smrtna i teška:
Već ko pero sveto i zlatno,
Kojijem nebo za unučad poznu
Djela otaca bilježi viteška.

Žarko sunce za planinu sjede;
Starac ode, četa dalje grede.

IV.
Harač

Gacka polje, lijepo ti si,
Kad u tebi glada neima,
Ljuta glada i nevolje ljute!
Al te jadno danas pritisnuli
Krvni momci i oružje svijetlo,
Bojni konji, bijeli čadorovi,
Teška gvožđa i falake grozne.

Što će momci? što oružje svijetlo?
Što li konji? što li čadorovi?
Teška gvožđa i falake grozne?
Smail-aga krvav harač kupi
Po Gackome i okolo njega.
Posred polja popeo čadorje,
Pak rasturi haračlije ljute,
Haračlije, izjeli ih vuci,
Ter od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
I za noćcu obredom djevojku.

Od istoka haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Od zapada haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Jašu zmaji s sjevera i s juga,
Golu raju na repovijeh vode.
Jadna raja, rukuh naopako,
Slijedi konjske na konopcu trage.
Mili Bože, što je raja kriva?
Il je kriva gad što Turke mori?
Il je kriva što ih hrđa bije?
Što je kriva? - Kriva 'e što je živa,
A neima što Turčinu treba:
Žuta zlata i bijela hljeba.

Uto aga konja dobra
Pred čadorjem amo-tamo igra,
Ter džilitom oko bistro
I desnicu vježba hrabru.
Sad nadlijeće ine Turke skokom
Brza konja, sad nadmeće harbom,
Dobar junak, da je čovjek taki!

Pak gdje vidje, kakav plijen
Haračlije ljute vuku,
Zaletje se strelovito
Na kulašu dobru konju,
Ter u letu, kušnje radi,
Spodbi rukom džilit ljuti
I k prvoj ga vlaškoj glavi uputi.

Al i dobra u junaka
Drijemne katkad ruka hrabra.
Tako i tada prijeka zgoda htjede:
Spotače se kulaš brzi,
Zviznu zrakom džilit viti,
Ter lakokril nejednacijem letom
Mješte janjca mrka kosnu vuka,
I Saferu, što vodijaše vlaha,
Luč iz glave jedan izbi.
Prsnu oko na zelenu travu,
A Turčina mrka krvca poli.
Pisnu Ture kano guja ljuta;
Planu aga kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi;
Avaj, Bože, što će odsad biti,
Kad već dosad vlasi bjehu krivi!

"Mujo, Haso, Omere, Jašare,
Dede, kučke, konje dobre
Zaigrajte poljem ravnijem,
Da vidimo kako krsti trče!"
Ruknu aga ko bik ljuti.

Brze sluge brže poslušaše.
Zaigraše dobre konje poljem.
Stoji klika sluga na konjijeh,
Stoji trka konja pod slugami,
Stoji piska raje za konjima.
Prvi časak prestignut će, mniješ,
Konje vile raja lastavica;
Drugi časak razabrati ne mo'š,
Il su konji, il je raja brža;
Treći časak konji odmicati,
Jadna raja zaostajat stade;
A četvrti da pogledaš časak,
Jadna raja k zemlji popadala,
Ter je vuku konji krilonozi
I po prahu i po kalu:
Ektorove ispod grada Troje,
Kad već Troju ostaviše bozi.

Aga stoji, ini Turci stoje,
Ter prizorom žalosnijem
Gnjevno svoje pasu oko,
I svu groznu krvi žeđu
Vlaškom krvi, vlaškom mukom gase.
Pak kako im srce razigra se,
Grohotom se zasmijaše
Na lijep pogled, kada raja,
Kada pseta k crnoj zemlji paše.
Smijehom istijem kleti Ad se ori,
Kad se grešnik s vječnijem mukam' bori.

Ne malakšu Turci ljuti;
Malaksali konji dobri,
Groznom branom puti žive
Zavlačeći ravno polje,
Malaksali ter su postajali.

Tader aga: "More, sluge,
Crče raja, crče harač, sluge;
Već vi hajte uskrisite raju,
Ne bi li mi izbavili harač."

Loše sluge goreg gospodara
Spopadoše trostruke kandžije
Pak od brzijeh odskočiše konja,
Na sumrtvu juriš činit raju,
Ne bi li se povratila raja.

Nemiloga trak od biča,
U povodu vješte ruke,
Po bešćutnu zviždi zraku
I trostrucijem zubom gluhu
Mučeničku put progriza,
Ter krvava stvara vrela;
Il spotakne l' desnica se vikla,
Po tijelu crnomodrijeh
Slike zmija grozan piše,
Dok pod njime jadna žrtva izdiše.

"Ajde, rajo, na noge se,
Na noge se, krsti, pseta!"
S usta turskijeh polje razlijega se.
Tko je jači, iznemogle
Pod udarci skuplja duhe
I na lomne upire se noge;
A tko slabji, ko proz vječni
San i klete sliša riječi,
I nemili ostan ćuteć
Poluizbjeglu vraća dušu,
Ter se miče i četveronoške
Po zelenu gmiže polju,
Plačan dokaz, da ne samo stražnja
Trublja mrtve na sud budit more,
Kad trostruci isto biči tvore.

Gdje domilje krvi oblita
Do čadorja raja tužna,
Bijesan aga, neman ružna,
"Harač, rajo, harač!" riče,
"Harač, harač, il još gore biče!"

Stvorac višnji pticam nebo dade,
Tiha duplja i žuđena gnijezda;
Ribam vode i pučine morske,
Stan od stakla, nek se po njem šire;
A zvjerinju livade i gore,
Hladne špilje i zelene luge;
Jadnoj raji? - ne dade ni kore
Suha hljeba, da je suzam kvasi.
Al što velju? dade nebo dobro,
No je nesit sve već Turčin pobro.

"Harač, harač!" Otkud raji harač?
Otkud zlato, koji krova neima,
Mirna krova da ukloni glavu?
Otkud zlato, koji njive neima,
Nego tursku svojijem znojem topi?
Otkud zlato, koji stoke neima,
No za tuđom po brdijeh se bije?
Otkud zlato, koji ruha neima?
Otkud zlato, koji kruha neima?

- "Glad, golota, gospodaru!
Ah, pričekaj pet-šest dana,
Dok ti žuđen harač isprosimo!" -

"Harač, harač, rajo, treba!"

- "Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!" -

"Čekaj, krstu, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
Pečenja ću mješte hljeba! -
Dotle, momci, jer su krsti bosi,
Potkujte ih, pas im nanu greba'!"
Aga doda ter pod čador hoda.

Vične sluge raju kvače,
A najveće Safer jednooki
Iznad inijeh gotov skače,
Ter na radost svijeh još veću
Plamti osvetit ugašenu svijeću.

Tu falaka škripa stoji,
Tu Safera rika divja:
"Harač, harač, rajo, treba!"
Tu kukavne jauk raje:
"Hljeba, hljeba, gospodaru;
Ne vidjesmo davno hljeba!"

- "Čekaj, krstu, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
Pečenja ću mješte hljeba!"
Klete riječi kletnik vraća. -

Ali tko će vjerno opisat
Prepaćene teške vaje?
Tko li srcem mirnijem slušat
Gorku žalost kolika je?...

Danak minu, za njim sumrak stade,
A za njime tiha noćca pade.
Nebesa se osuše zvijezdam,
Već što zapad mrki pramen ovi;
A krn mjesec o po neba trepti,
Tužna svijeća pozorišta tužna.

Usred polja mirna, pusta,
Starodavna raste lipa.
Pokraj nje su čadorovi,
A med njimi ponajljepši,
Ponajljepši, ponajveći
Agin čador ine natkrilio,
Kano labud ptica bijela
Bijele ptice golubove.

Bijeli se čadorje bijelo
Na tihotnoj mjesečini
Ko golemi grobovi pod snijegom,
Oko kojijeh doba u gluho
Zli se dusi vrzu i strašnijem
Slikam plaše prolaznika noćna,
Il mu uho pričinjenom
Rikom lava i lavežom pasa
I lelekom stradajućijeh gluše.

Grobovi su, mniš, otaca
Slovinskijeh, na daleče
Kijeh slovijaše ime slavno,
Oko kojijeh Turad divja
U po dana kano doba u gluho
Pogana se vrze i mozak
Hitri obrće, čijem, kako
Da rasplaši djecu plačnu,
Nad otražjem sreće bolje
Da ne cvile svoje jade prijeke.
Tlapi ti se, sad da lavom rika,
Tlapi ti se, sad da psetom laje;
A sad čuješ lelek mučenika,
Jauk, pisku, teške uzdisaje;
Čuješ zveku gvožđa okovnoga
I uza nju pomaganju gorku.
Slušaj, pobre, je l' i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l' i zveka tlapnja?
Slušaj... slušaj ... ah, to tlapnja nije,
Jer te vidim gdje te boli jako...
Što?... ti plačeš?... ah, to tlapnja nije,
Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako!

Pred čadorjem oganj gori;
Oko njega promeću se Turci.
Tko nalaže novu vatri meku;
Tko napuhnuv mješinu od usta,
Potpuhuje, tijem da ljepše plamti;
Tko podvitijeh nogu čuči
Pokraj njega i golemu
Na prokolu tovna vrti ovna.
Cvrči pusti ovan pri žeravci,
A živ plamen oko njega liže,
Ter rasvijetlja rosu znojnu,
Ispod čalme što se Turkom roni.

Kad se Ture navrtilo ovna,
Skinuše ga s osovine teške,
Navališe na siniju pusta
I veljijem sasjekoše nožem.
Za gotovu sofru posjedaše
Gladni Turci kano gladni vuci,
Ter plijen nokti razglabati staše.
Najprvi se Smail-aga maša,
Za njim Bauk, za njim Turci ini
Lijepijem redom vuka u planini.
Namaknuše simita bijela
I svakome po rakije plosku,
Ter se krijepe simitom i mesom,
A žeženijem zalijevaju bijesom.

Kadli aga odolio gladu
I bijes druzijem udvojio bijesom,
Planu opet kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi,
A pak slugam: "Eto mesa dosti;
Bac'te raji oglodane kosti.
Bac'te kosti, spremajte pečenje,
Dok ve viknem, da gotovo bude."
Riknu aga, šetnu pod čadora.

Po'še sluge večer' večerati,
Večerati, pripremat veselje,
Suhe slame i konopca tvrda,
Čijem će kadit neposlušnu raju,
Nogam uvis, glavom strmoglavce,
Obješenu o lipovu granu;
Čijem će kadit, čijem li zlato vadit
Gole iz raje, u koje kruha neima.
A što raja? - Što će raja tužna?
Zemlja 'e tvrda, nebo je visoko;
Plačnijem srcem grozne sprave gleda,
Plačnijem srcem, al je suho oko.

Kada li se pripravile sluge,
Ne more im srce dočekati,
A najveće Ćor-Safere gamzi,
Da zavikne aga Čengijiću:
"Hazur, momci, s krstom lipovijem,
Penjite ga na lipovu granu!"

Dotle aga pod čadorom sjedi,
I s njim šaren Bauk vojevoda,
I Mustapa, pouzdan mu ćato,
I ostalo glavnijeh Turaka.

Po čadoru okol uokolo
Razastrti lijepi sazi
I dušeci vrh njih meci
Raskošno se šire i krepko
Pozivaju na razblude tijelo,
Na razblude i na sanak tihi.
U zakutku na malenu ognju
Praska skoro usječeno granje,
Il se cmari i pjesancu dragu
Plačuć pjeva, pjevajući plače.
A na srijedi o drvenu stabru,
Oko kog se uokolo
Bio čador ohol stere,
Visi oružje svijetlo i ljuto:
Smrtne cijevi i željezo kruto.

Demeskinje tu se sablje krive,
Stoput vlaškom napojene krvi;
Tu jatagan u osmero visi;
Male nože prebrojit je teško;
Diljku pušku pozlaćenu lijepo
Vele puta tu zamjerit moreš;
Samokresom ni broja se ne zna.

Al što ono uz topuz se sloni,
Divno čudo dosle neviđeno,
Krotko jagnje pokraj mrka vuka.
Tanka vila pored zmaja ljuta?
Gusle vidiš, al se ne boj, pobre,
Ne bi li ih razlupao topuz,
Prometnuo žice verigami,
Nevin lučac tetivom i lukom,
A konjica konjem od mejdana.
Ne boje se Slovinkinje vile
Uz šestoper da će poginuti;
Pače znadi, da gdje njega nije,
Tu ni pjesan slovinska ne zrije.

A na dvoru nebo divno
Crnijem tminam lice zakri,
I da 'e vidjet proz oblake,
Vlašići bi, zvijezde sitne,
Nad čadorom treptili bijelijem,
A mjesec bi vitorog te gledo
Sa zapada ispred zvijezda sjajnijeh
Ko prevodnik ispred stada ovan.

Noć je vani slijepa, gluha.
Nigdje glasa, već što sipi
Rosa sitna, ko da nebo plače.
Mrak se gusti, pomrčina gusta
Zapodjede ravnicom i gorom,
Da ne vidiš pred očima prsta,
A kamoli stazu pred sobome.
Teško onome koga sade
Stiže u putu noćca crna,
A noćišta jadan ne imade!

Pognaše se nebom vjetri,
A odande plahe munje,
Nebeskijem ognjem sjecajući,
Sad ti smrtne bliješte oči,
Sad još gušću, neg' bje prije,
Navlače ti na vid tminu.
Pak za njimi čuj sad grmljavinu,
Gdjeno najprije izdaleka tutnji,
Pak sve bliže, krupnje, strašnje
Urnebes se gromki goram ori.
Stoji tutanj neba i ravnine;
Stoji jeka drage i planine:
Sva je zgoda, bit će grada teška.
Teško onome koga sade
Stiže u putu noćca crna,
A noćišta jadan ne imade!

Al da vjetru dadeš pleći,
Pak kad sjekne oganj iz oblaka,
Da zjenicu upreš bistru,
Ter da gledneš niz vjetar ravninom,
Vidio bi gdje skup ljudi stupa:
Noć ih luči, al su zato skupa.

Sad im plamen ukazuje stazu;
Sad je otme noćca mrkla;
Ali oni stupaj laki
Mračnijem poljem naprijed steru
I daljinu izmed sebe
I čadorja hitro beru:
Noć je crna, radi bi noćištu,
Ter se jadni tminom provuć ištu.

Opet sjeknu plamen višnji.
Družba noćna sve se bliže kuči,
Ter razabrat moreš veće
Tko je vodi i tko š njime hodi.
Valja da je jedno družbi glava,
A provodič vjeran drugo,
Tere vičan polju i gori
Putnu mrakom družbu prati.
Zirni, pobre, kako lako ide,
Ko da zrakom mutnijem pliva.
Mniš da naprijed sve ga nešto vuče,
Dokle njegov družba ina
S dvjesti nogu stupaj gazi.
Valja da se boji crne noći,
Pak bi rad već na noćište doći.

Al svjetlica što sad prva kresnu,
Družbu tajnu za čadorjem vidje,
Gdje se u red poredila redom
Sa tri strane, da je više bude,
Ter tu stoji četa noćna
Kano trijesak iznenada,
Il goruća kano lava,
S ognjenijeh što se gora
Na dolinu prleć saspe,
Baš bez brige kada smrtni zaspe.

Stoji četa, osluškuje glase,
Za razaznat gdje gospodar spava;
Ali ina glasa čuti nije,
Već što Safer s družinom se vrijednom
Mukam raji već unaprijed smije.

Pod čadorom aga sjedi,
Ter izmijenja tutum kafom,
Mrku kafu duhom paklenijem.
Ispod čalme čelo vedro
Namrštio mrskam tamnijem,
A junačko pod njim oko
Ko pramenom od oblaka
Namrčio, tere mukom muči.
Misli aga svakojake misli:
Od balčaka i od djevojaka,
I od lova i od sokolova,
I od zlata i od ljuta rata,
Od kolaca i Crnogoraca,
Od džilita i od kopja vita,
A pak planu kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l' slijepit mješte raje Turke,
Kamo l' da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano oganj živi,
Al gdje glasne o stožeru gusle
Med oružjem junak spazi,
Stuknu malo bijes krvni,
A usladi krv se gorka
Ko nebeskijem skladom struna.
I što krvi žeđ bje prije,
Tad postade pjesme žeđa:
Tolika se slast iz pjesni lije!

Pak Bauku govorio aga:
"Oj Bauče, vrijedna vojevodo,
Tebe hvale da si junak dobar;
Al da udre miši iz planina,
Kaž', Bauče, koliko bi miša
Ti jedinac junak posjekao?"

- "Daj šestinu, dobri gospodaru." -

"Hrđo, kučko, vojvodo Bauče,
Mislio sam da si junak bolji;
Da udari dvadeset Brđana,
Vjera turska tako mi pomogla,
Jedin' bih im poodsjeco glave. -
Ali sam se malne zabrinuo,
Lulu pijuć i prevrćuć misli,
Gdje nam noćca ne dopušta mrka
Da se s krstom kadeć zabavimo.
Vjera moja, ti si pjevač dobar,
A ja željan gusal' i pjevača:
De zapjevaj, da me želja mine."

Usta Bauk, gusle skide,
A pak smjeran, podvitijeh nogu
Na prijašnje sjede mjesto;
Ter nasloniv pred sobome
Na mek dušek žice glasne,
Gudnu lučcem zveketnijem
Amo-tamo po konjskome repu;
Pak gdje klinac nekoliko puta
Krenut škrinu, u gromovit
Uz udesne strune veće
Glas ovako, lukav pjevac, zače:

"Mili Bože, čuda velikoga,
Kakav bješe Rizvan-aga silni
I na sablji i na kopju vitu,
I na puški i na nožu ljutu,
I na šaci i na dobru konju!
Siđe aga u polje Kosovo
Pak zakupi careva harača,
Sve od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
I za noćcu na obred djevojku.

Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.

Apsi aga tvrdoglavu raju,
Ter je poljem narazance redi,
Pak je konjem preskakivat stade.
Prvijeh deset preskočio aga;
Druzijeh deset preskočio aga;
A kad nasta treće desetero,
Bijesan đogo bijesno podigrava,
Pak gdje skoknu, pusti kolan puče,
Silan aga na travi se nađe.

Malo tome vrijeme postajalo,
Ode šapat od usta do usta
Po ubavu polju Kosovome.
Što je dalje, sve to jače raste,
Dalje smijeh, dalje sprdnja raji,
Dok proniknu pjesma iz gusala,
Ter sad pjeva po Kosovu slijepac:
'Hrđa bješe Rizvan-aga silni.'"

Još dok kobna pjesma iz usta
Bauku se grmeć razlijegaše,
Tko 'e u agu, a ne u pjevača
Pogled upro, taj mogaše
Po licu mu poznat jade,
Boli, srdžbe, gnjeve, bijese,
I stotinu inijeh srda,
Ponositu štono u srcu
Na ćuh svaki bruke i ruga
Krvavijem nokti gnijezdo riju.

Krvav plamen najprije mu buknu
Gnjevnu u srcu suproć raji crnoj,
Suproć vlahom, psetom, krstu
Lipovome, štono vrijedan nije
Uz Turčina da ga sunce grije.

Gvožđa, otrov, konop, nože,
Palu, oganj, kolac grozni,
Ulje vrelo i sto muka
U čas jedan junak smišlja,
Za izgladit gorkoj bruci trage
I sačuvat uspomenu čistu,
Čisto ime uz glas strune blage.

Na obrve crn mu oblak sjeda;
Plamte oči poput ognja živa;
Crljen plamen uz obraz mu liže;
Strašnijem bijesom nozdrve se šire;
A na usti, ispod pjene bijele,
Grozan, paklen izraz stade,
Ko da veli: raja nek propade,
Samo pjesni čuvat se valjade!

Al gdje Bauk zadnju riječcu izusti,
Jednijem mahom ko da munja
Proz mozak mu sjeknu plaha:
Raja sama bruci svjedok nije,
Raja sama neima oči i usta;
Tuci raju, tuci Turke k jednu,
Samo čuvaj uspomenu vrijednu!

Ali uto miso strašnu
U dubine srcu aga topi;
Crte licu kroti, tješi, blaži,
A po licu sve to jače maša
Srdžbe plamen; hoće da se miran
Svijetu ukaže, a vas dršće i trepti.
Pak najposlije, gdje golema ijeda
Pred svjedoci sakrit ne uzmognu,
Usta i viknu bukteć: "Hazur, momci,
Hazur s krstom, hazur s ljutijem noži,
S palom, s ognjem, s kolcem, s uljem vrelijem;
Raskivajte sve paklene vlasti!
Ja sam junak, to će pjesma rijeti;
K tom će cilju svi ko žrtva pasti!..."

Aga dobro ne doreče,
A na dvoru puška grmnu
I Saferu, koji prvi
Na glas agin gotov skoči,
U noć drugo prosu oko;
Ter što danas činit ljuti
Džilit poče, smrtno zrno doče.

"Vlasi, vlasi!" svudar vika jeknu.

Uto jedan čete dio
U čadorje naboj sasu.
"Vlasi, vlasi!" Turci viču,
"Konja, konja!" grmi aga.

Dio drugi tada grunu.
"Vlasi odasvud, puške, nože!"
"Konja, konja, Haso, konja!"

Diljke isprazni dio treći;
I već Hasan, vižla brži,
Izvede mu dobra konja.
Posjest aga gdje ga htjede,
Iz oblaka munja kresnu,
I vruć purak sa zemljom ga svede:
Noć je mračna; ne znaš tko ga svali,
Al tu blizu Mirko puške pali...
Proz noć crnu prhnu bez tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!...

Pade aga, al se Turci bore,
Već što tmina čudit ti se ne da
Kolika se tu junaštva tvore.

Od mraka se ne razbire ništa;
Pak kad sijevne oganj sa nebesa,
Il iz puške pouzdanu drugu,
Često put se krst i Turčin nađu
Na dohvatu noža ljuta,
Gdje mnijahu puškomet je puta,
Ter se grle rukam gvozdenijem,
Ter se ljube kljunom gvozdenijem
Krst i prorok, dok jednoga teče:
Tolika im mržnja srca peče!

U odjeći noći crne
Prijeka u krvcu smrt po polju grezne;
Plahom munjom oči joj se svijetle,
A proz kosti hladan vjetar duje;
Glasom groma grozna podvikuje
Sada "kuku!", sada "medet, medet!",
Sad "pomozi, o Isuse blagi!"
I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
A pak grabi sad krste, sad Turke,
Ter im svojijem ruhom oči veže.

Tu pogibe uzdan agin ćato,
Mujo, Haso, Omer, Jašar ljuti
I trideset inijeh Turaka.
A Bauka spasi noćca mrkla,
I ostalo što se još izmaknu.

Al tko ono pokraj age leži?
Ter na mrtva mrtav gnjevno reži?
Novica je; ljut ga Hasan smaknu,
Baš gdje junak k mrtvu skoči lavu,
Izmed Turak' da mu skine glavu.

Grad iz cijevi smrtni presta,
A navali grad s nebesa:
Četa noćna pod čadorje uđe.
Noć je strašna, krvi oblita,
Tamna, crna; blago četi sade,
Gdje već trudna na noćište pade.


V.
Kob

Lovćen gora pod nebo se diže,
Nadomak mu jedno polje širi.
U polju je stanak pustinjakov,
A u stanku jedna izba mala.
U toj izbi čudno čudo kažu:
Bijesno Ture gdje se krstu klanja.

Stoji Ture odjeveno lijepo
I pod čalmom i pod britkom sabljom,
I pod puškom i pod ljutijem nožem:
Strah te hvata, posjeć će te bijesno.

Al se ne boj, pobratime dragi:
Krotko Ture, posjeći te neće;
Smjerno Ture, uplašit ga lasno.
Udri samo o zemljicu nogom,
Ter ti smjerno obje skršta ruke,
Ruke skršta a prigiba glavu,
A pak desnu pred obraze diže,
I najposlije vrhu čela visi.

Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
Čija 'e ovo ponosita čalma? -
"To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije."
Čija 'e ovo, pobratime, glava? -
"To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire."
Čija 'e ovo okovana sablja? -
"To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi."
Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -
"To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa."
Čije 'e ovo zlatno odijelo? -
"To 'e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!"



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se